Svjedok Fatim Haziri juče je u podgoričkom Višem sudu tvrdio da je osoba u vojnoj uniformi, udaljena na metar od njega, 30. marta 1999. godine u selu Žegra na Kosovu, ispred kuće njegovog strica Ćazima Hazirija, iz automatske puške upucala njegovog drugog strica Mijazima Idrizija. On je ovo kazao na suđenju Vladu Zmajeviću, koji se tereti da je kao dobrovoljac 1999. godine u selu Žegra kod Gnjilana učestvovao u ubistvu sedam ljudi, pet muškaraca i dvije žene.
– Stalno mi je u sjećanju osoba koja je pucala na mog strica. Bio je visok dva metra, mršav, imao je smeđu, pravu kosu. Kasnije sam u novinama vidio toga koji je pucao. Shvatio sam da se radi o istom licu – ispričao je svjedok.
Prisjećajući se događaja od prije 18 godina, Fatim koji je tada imao 16 godina, kazao je da je istog trenutka pobjegao, izbjegavši tako sigurnu smrt. Sjutradan je sa bratom i đedom došao do stričeve kuće i u dvorištu, pored Idrizijevog, zatekao i tijelo drugog strica Ćazima Hazirija, dok su strinu Ćamilu Haziri oblivenu krvlju i bez znakova života našli u kući.
Svjedok je ispričao da je tog dana u poslijepodnevnim časovima otišao do strica Ćazima, čija je kuća udaljena pedesetak metara od njegovog porodičnog doma.
Ubrzo se, kako tvrdi, ispred kuće parkirao automobil ,,opel astra”, boje višnje, privatnih registarskih tablica. Iz auta su izašle dvije osobe u vojnim uniformama, naoružane automatskim puškama.
– Stričevi su bili na terasi. Jedno od ta dva lica, koje je bilo u vojnoj majici počelo je da razgovara sa Mijazimom. Možda su razmijenili četiri rečenice i onda je taj vojnik uperio pušku u pravcu mog strica i prislonio mu cijev na stomak. Pucao je – i stric je pao. Bio sam šokiran time što sam vidio – ispričao je svjedok, pojašnjavajući da je u tom trenutku pobjegao na obližnju livadu na kojoj čuvaju stoku.
Poslije nekog vremena čuo je zvuk automobila, ali iz skrovošta nije izlazio sve do ponoći.
– Do ponoći sam ostao tamo, a onda sam pošao kući gdje sam zatekao đeda i brata. Bratu sam ispričao šta se dogodilo i onda smo ujutro otišli do kuće pokojnog strica – ispričao je Fatim Haziri.
Navodi da su tijela ubijenih stričeva bila prekrivena bijelim čaršafima.
– Ušli smo u kuću i strinu Đamilu smo zatekli u sjedećem položaju. Lice joj je bilo isječeno, pretpostavljam nožem. Imala je i dvije prostrelne rane na grudima. Pomjerili smo leš i vidjeli da je krvarila – kazao je svjedok.
Njegov đed je pozvao policiju koja je došla poslije sat vremena i izvršila uviđaj, a policajci su tom prilikom fotografisali mjesto događaja. Porodica Fatima Hazirija je tijela rođaka u pratnji policije iznijela iz sela.
– Sahranili smo ih i nakon toga krenuli za Makedoniju – kazao je svjedok.
Odgovarajući na pitanje branioca okrivljenog Zmajevića, advokata Slavomira Božovića, svjedok je potvrdio da su njegovi pokojni stričevi dan prije pucnjave privođeni u policiju. Na putu do policijske stanice, kako tvrdi, od njegovog strica Idrizija je uzeto tadašnjih 1.000 njemačkih maraka.
– Toga dana je stigla jedna srpska paravojna jedinica i kada su ih privodili, na putu do njihove baze od Idrizija su uzeli 1.000 njemačkih maraka – kazao je svjedok.
On nije znao da li su vojnici koji su privodili njegove stričeve isti oni koje su dan kasnije došli u selo i ubili njegove rođake.
Advokat Božović je ukazao na razlike u iskazima koje su dali svjedok Fatim Haziri i njegova braća od stričeva Nuhadin Haziri i Nehat Idrizi.
Sledeće suđenje zakazano je za 23. januar neredne godine.
VJ.D.
Dvojica braće ubijena na kućnom pragu
Prema navodima optužnice, Zmajević se tereti da je iz automatske puške na pragu kuće ubio braću Mijazima i Ćazima. Potom je navodno ušao u kuću i ubio Ćazimovu suprugu Ćamilu. Udarao je nožem po glavi i nakon toga u nju ispalio rafal iz automatske puške. Iz njihove kuće navodno je ukrao zlatni prsten i minđuše, upaljač, daljinski upravljač za televizor, punjač za mobilni, futrolu za naočare, tabakeru.